|
|
|
Troškovi elektronskog poslovanja se mogu kontrolisati mnogo bolje nego
kod klasičnih načina.
Bitno je istaći da dobar sistem ne zahteva naknadnu investiciju ukoliko
je u početku dobro urađen i projektovan.
Najbolji primeri su iz prakse: klijent je nakon uvođenja elektronske prodaje
imao mogućnost da smanji broj komercijalista i da njihove sposobnosti
usmeri na razvoj brenda, reklame i PR komunikacije. Podigao je kvalitet
usluge i smanjio opterećenost u firmi, a prodaju produžio na 24h. Spomenuću
da u kvalitet usluge ulazi duže radno vreme (24 puta 7), fleksibilnost
poručivanja i komunikacije, bolju prezentaciju artikala i uticaj na mnogo
šire tržište.
Dotadašnji troškovi komercijale su smanjeni, a ostatak resursa usmeren
na reklamu.
U drugom slučaju, višak resursa se može jednostavno ukinuti, obaveze se
apsorbuju kroz elektronsku prodaju a firma ostaje rasterećenija.
Kada pričamo o uštedi, najkonkretniji su finansijski primeri. Treba spomenuti
i faktor rasterećenja zaposlenih, to je psihološki uticaj na sve u firmi,
zatim bolje raspoređivanje ljudskih resursa i uticaj na na kompletan brend.
U celini, uštede sredstava u proračunu od godinu dana mogu biti ogromne.
Jedan primer iz prakse: firma/klijent se javio predstavljajući tešku situaciju
u prodaji, firma koja je bila na pragu zatvaranja zbog finansijskih problema.
Upravo su u Internetu prepoznali mogućnost tržišta i prodaje. Vlasnik
je zatvorio svoje dve radnje, smanjio magacin i prodaju usmerio na jeftin
WEBShop. Za malu investiciju u gotovu E-prodaju sa mogu?nostima masovne
E-mail reklame za mesec dana je ostvario održivu dobit, za tri meseca
je ponovo otvorio maloprodajni objekat i nastavio OnLine prodaju.
Malo maštovitiji pristup bez uloženog dinara i uz nešto ličnog truda je
uspelo zadovoljiti kupce, animirati ih i održati prodaju.
Danas, sa jednom radnjom, klijent ima za 40% veću prodaju u odnosu na
najbolji period pre krize. Troškovi su smanjeni na 30% od tadašnjih, a
uticaj na kupce je mnogostruko bolji.
|
|